Sjećanje na alima i šehida: Abdullah ef. Čelebić
Izvor: Hanefijski mezheb.
Ovo je sjećanje na mehruma, alima i šehida, diplomiranog teologa, imama, potpredsjednika nekadašnjeg Mešihata Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, te vjersko-prosvjetnog referenta, profesora Abdulaha-efendije Čelebića.
Zvuči skoro nevjerovatno
Šest godina nakon stjecanja zvanja diplomiranoga teologa, profesor Čelebić se specijalizirao u oblastima akaida, islamske filozofije i tesavvufa, i upisao postdiplomski studij na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Istodobno se po drugi put prijavio za mjesto asistenta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Kao izvrstan student, posebno nadaren za oblasti akaida, te skoro nevjerovatnoga talenta za učenje stranih jezika, dat je na raspolaganje Mešihatu Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, gdje je vrlo brzo stekao povjerenje kolega i imama na terenu te iskazao veliku stručnost u organiziranju vjerskoga života.
Zvuči skoro nevjerovatno, ali odmah po dolasku u Luksemburg profesor Abdulah Čelebić, zajedno sa svojom suprugom Almedinom, upisuje kurs francuskog jezika, kojega do tada nije nikada učio i vrlo brzo ovladava ovime jezikom, te počinje držati hutbe upravo na francuskom jeziku.
Završetak dinamičnog života
Dok se spremao na redovne dnevne obaveze 10. oktobra 1992. godine, prilikom izlaska iz kuće, navođena granata pala je tačno ispred ulaza. Profesor Abdulah Čelebić je poginuo, a supruga i kćerka, koje su ga pošle ispratiti, tom prilikom su ranjene.
Ovakav završetak njegovog kratkog ali izuzetno dinamičnog i plodotvornog života, iako za nas tragičan, možda je najbolji svjedok posebnosti ličnosti profesora Abdulaha-efendije Čelebića. I dženaza koja je uslijedila nakon nešto više od dvadeset i četiri sahata od pogibije, otkrila je svo bogatstvo i otvorenost njegove ličnosti. Pored rodbine, prijatelja i kolega, dženazi su prisustvovale i osobe iz estradnog života, a procjena je da su u tim ratnim uslovima njegovom ispraćaju prisustvovale oko četiri stotine osoba. Rahmetli profesor Čelebić je imao razumijevanja i vremena za svakog.
Sahranjen je u haremu svoje džamije na Carini, na Vratniku, u Sarajevu, a tom prilikom dženazu su suznih očiju pratile i žene posmatrajući je iz džamijskih prostorija. Prisutnom novinaru karakter profesora Čelebića najbolje je objasnio jedan stariji čovjek, koji mu je teško se suzdržavajući od plača suznoga lica rekao: „Šta osjećam prema njemu najbolje ti može reći moje lice. Ovo je bio veliki čovjek.”. (mojinfo.ba)
Sjećanje na alima i šehida: Abdullah ef. Čelebić
