Kako se nekad odijevalo u Bosni i Hercegovini
Napisala Elma Musić, blog “Beautiful Tradition-Learn the History”.
U 21. stoljeću je vrijeme tehnologije, napretka, težnje ka evropskim standardima. Čini mi se da je svega sve više, ali odjeće sve manje. Posebno što se tiče ženskog dijela populacije. Zašto to mora biti tako i šta je svrha odjeće kao takve? Da li je odjeća izmišljena da nešto pokrije ili da otkrije?
Da li je uopće možemo nazvati odjećom ako otkriva više nego što pokriva? Nastavit ću pisanje u drugom smjeru. Ova pitanja su za individualno razmišljanje, a ne za brainstorming (kreativno pronalaženje rješenja). U narednim redovima vidjet ćete kako su se nekada oblačili muslimani u Bosni i Hercegovini. Ni ostali narodi koji su je naseljavali nisu bili daleko od toga.
Ženska nošnja
Ženska nošnja u Bosni i Hercegovini zadržala je orijentalne utjecaje sve do druge polovine 19. stoljeća. Kako u krojevima tako i u izboru materijala. Sačuvane građanske nošnje s kraja 19. stoljeća pokazaju da se ženska nošnja sastojala od košulje načinjene od tankog pamučnog ili svilenog beza, pravo krojene iz jednog komada tkanine. Uz nju su se nosile i gaće od istog ili debljeg platna, širokih nogavica, skupljene pod koljenom.
Na gornjem dijelu tijela, preko košulje, nosili su se: fermeni – vrsta jeleka bez rukava, iznad struka, otvoreni na prsima, te ječerme – krojene od svile ili kadife, ukrašene zlatnim trakama ili zlatovezom, koje se za razliku od fermena vežu ili kopčaju na krajevima.
Udate žene
Udate žene su oblačile preko košulje i anteriju (vrstu duge košulje od somota ili svile sa bogatim zlatovezom.) Sprijeda otvorenom, na grudima s većim izrezom i zvonastog kroja te dugim, pri dnu, rasječenim rukavima. Gornji dio nošnje odvajan je pojasom koji je mogao biti od tkanine ili metala, sa filigranskim kopčama, tzv. paftama, i granulacijom. Na glavi su djevojke nosile fesiće sa cvijećem.
Udate žene nosile su kalkan-kape (plitke kape ukrašene nakitom). Ukrašene zlatnim ili srebrnim tepelukom na tjemenu i resama od crne svile unaokolo.
Pravoslavne djevojke omatale su pletenice oko glave. Oko kapice, na sredini, iznad čela, vrpcom bi bio pričvršćen prsten (ponekad s dijamantima). Djevojke jevrejskog porijekla nosile su kapicetokado (okruglog oblika, bez omotanog platna), urešene dukatima ili sitnim turskim novcem. Muslimanke su pri izlaženju izvan kuće obavezno imale feredžu ili zar. To se nosilo preko cijelog tijela u vidu ogrtača koji su pokrivali glave, ramena i poprsja. Poput širokog mantila.
Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju
Feredža se u pravilu izrađivala od modre basme ili crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene. Uz feredžu su se nosila i tri pokrivača od bijelog, tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo i zvao se čember. Drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak. Treći je pokrivao cijelu glavu i padao unaokolo do pola leđa i zvao se dušeme.
Begovske žene nosile su i „peču“, tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči. Žene su dlanove pokrivale tankim rukavicama.
Žene na selu, nižeg imovinskog statusa, zaodijevale su se u bošće – četverougaona platna od lana ili konoplje. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mekane kože zvane tomak. Za kretanje oko kuće nošene su drvene nanule i papuče. U zimskim mjesecima mestve i čizme od mehke žute ili crvene kože. Krajem 19. stoljeća nose se cipele raznih vrsta, po bečkoj modi.
Krajem 19. stoljeća zarovi počinju da potiskuju feredžu
Zar se izrađivao od basme, raznih vrsta svile, zvane „damaske“. Kasnije sa dolaskom Austro-Ugarske najviše od puplina za ljetni i od štofa za zimski period. Zar nije bio ukrojena odjeća, već iz jednog komada sastavljen ogrtač. Donji dio bio je nabran u struku i služio je kao suknja. Dok se gornji, otvoren prebacivao preko glave i omotavao oko ramena.
Muška nošnja
Osnovne elemente muške nošnje činili su: čakšire (hlače), anterija (duga košulja) i gunj (prsluk). Preko pasa su stariji i ugledniji muškarci obično nosili bensilah – široki kožni pojas u kojem je stajao pribor. Od pribora bili su to mašica za žar, veliki i mali nož, sitni novac i sl. Na glavi su muškarci nosili kape od pusta, omotane šalom. Od sredine 19. stoljeća sve češće fes i to pripadnici svih konfesija. Razlika je bila u bojama i detaljima.
Nerazumijevanje izbora
Naravno da ne mislim da i sada treba ovako da se oblačimo, jer druga vremena zahtijevaju prilagođavanje. Šta je sa nastojanjima da mušku bradu i žensku maramu prikažemo u negativnom kontekstu nazivajući je zastarjelom i “zatucanom”? Šta je sa našim nerazumjevanjima svačijeg izbora, iz čega nerazumjevanje proizilazi? Iz neznanja, rekla bih.
Ne moramo svi biti moderni ako biti “moderan” znači biti go(la). Ali i za takve razumjevanje, jer stvar je ličnog izbora. Sljedeći put kada pokažete prstom na ženu pod nikabom sjetite se da su se i vaše nene tako oblačile. (mojinfo.ba)
