Na današnji dan: Sjećanje na hrabrost Hajrudina Mešića
Izvor: Heroji.ba
Na današnji dan je poginuo heroj Hajrudin Mešić. Smrt ga je zatekla dok je pokušao da spasi Bošnjake u Srebrenici. Danas će se neki sjetiti mjesta gdje poginuo, Nezuka u općini Sapna. Drugi će obići njegov mezar na Sniježnici u Teočaku.
Mešić je bio poznat kao kapetan Hajro
Hajrudin Mešić je rođen 1. januara 1959. godine. Mjesto njegovog rođenja je selo Srednja Trnova u općini Ugljevik. Bio je drugo dijete u porodici, imao je dva brata i dvije sestre. Otac mu se zvao Meho, a majka Zejfa, rođena Bećirović.

Završio je podoficirsku školu Jugoslovenske narodne armije u Sarajevu. Tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju JNA u Beogradu. Tada je dobio čin kapetana. Sa činom kapetana službovao je u Karlovcu u Hrvatskoj. JNA i Hrvatsku napušta sa porodicom 1991. godine i vraća se u Ugljevik. Tu ga imenuju za komandira stanice milicije u Ugljeviku.
Početkom agresije nije prihvatio da bude lojalan agresoru i novouspostavljenoj vlasti u Ugljeviku. Napustio je Ugljevik.
“Hajro je prihvatio mjesto komandira policije u Ugljeviku dok nije vidio da su se veće grupe četnika stacionirale u Starom Ugljeviku. Kad je došao do spiska na kojem je naša porodica bila prva na listi za likvidaciju, sa dijelom policijskog naoružanja, kao legalni komandir policije, prelazi u Teočak.” Radenka Mešić, supruga
Slavna brdska brigada
Bio je član Patriotske lige od samog njenog osnivanja. Sa grupom istomišljenika se preselio u Teočak. Tu postaje komandant Teritorijalne odbrane Teočaka 16. septembra 1992. godine. Tako se formirala Prva teočanska brigada, kasnije poznata kao “255. slavna brdska brigada”. Postao je komandant odbrane Ugljevik-Teočak.
“Prvi put sam čuo za njega kada je napustio policiju u Ugljeviku uzevši tačno onu količinu oružja i municije koja je procentualno pripadala bošnjačkom narodu i s tim istim naoružanjem kao legalni komandir otvorio je policijsku stanicu u Teočaku. Tim potezom zbunio je i nas, ali i Srbe…” Dževad Avdičević Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan.
Put do Podrinja
Najveće uporište Hajrudina Mešića bilo je u Snježnici. Tu je odmah po dolasku održao zbor građana u Osnovnoj školi. Objasnio je stanovništvu da se i Bosni i Hercegovini sprema ono što je zadesilo Sloveniju i Hrvatsku. Kako bi što efikasnije djelovali protiv neuporedivo bolje naoružanog neprijatelja, donesena je odluka ‘da se ide u šumu’.
Krenuli su prema Nezuku, Sapni, Kalesiji… Mala grupa boraca okupljenih u Teočaku išla je od mjesta do mjesta pokušavajući osvijestiti narod da se organizira i pruži otpor agresiji.
Poveo je suprugu i djecu u borbu
Genocid nad Bošnjacima počinjen između ostalog i u Srebrenici julu 1995. godine bio je samo kulminacija procesa. To je počelo u aprilu 1992. godine u Podrinju. Nakon ubijanja, mučenja, silovanja i zatvaranja u Zvorniku nad bošnjačkim stanovništvom od strane agresora, pao je Kula-Grad. Naoružani branitelji povlačili su se prema slobodnim teritorijama.
Cilj je bio spajanje s naoružanim grupama branitelja koji su se povukli u šume pokušavajući mobilizirati preostalo seosko stanovništvo, kako bi organizirali otpor na preostalim slobodnim dijelovima Zvorničke općine. Među 40-ak boraca koji su se kretali kroz šumu između neprijateljskih položaja bili su komandantova supruga Radenka i njihovo dvoje male djece.
“Ženu i djecu je vodio sa sobom po ratištu. Vjerovao mu je narod i zato su svi krenuli za njim iz Teočaka i iz Sapne i svih ovih okolnih mjesta.” Zejfa Mešić (rođena Bećirović), majka.
“Ako je žrtvovao ženu i djecu koju smo mi na smjene nosili, bilo nam je jasno kolika je njegova odlučnost da se bori. To nam je davalo dozu hrabrosti da eliminišemo strah…” Dževad Avdičević Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan
Zaslužena odlikovanja
Mešić je ostao upamćen kao organizator oružanog otpora protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu. Borio se na prostorima općine Zvornik i Ugljevik. U toku agresije obavljao je više dužnosti. Svoje spospobnosti je dokazao na visokim pozicijama. Poginuo je na na današnji dan 1992. godine. Smrt ga je zadesila u akciji uspostavljanja koridora prema Srebrenici, tako što je probijao koridor prema Kamenici kod Zvornika.
Poslije ovog događaja, Prva teočanska brigada dobila je ime po njemu. Zvali su ga “Zmaj od Majevice“, a dobitnik je ratnog priznanja Zlatni Ljiljan i policijskog odlikovanja Medalja za hrabrost. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine ga je posthumno odlikovalo. Ovo je upriličeno na Dan Armije 1994. godine. U pitanju je Orden heroja oslobodilačkog rata Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dvije godine kasnije. 1996. godine unaprijeđen je u čin brigadnog generala.
Iza njega je sa suprugom Radenkom ostalo dvoje djece, Lejla i Zlatko. (mojinfo.ba)

Na današnji dan: Sjećanje na hrabrost Hajrudina Mešića