Ovo je knjiga koju svaki bosanskohercegovački patriota treba da ima
U nedjelju, 25. jula 2021. godine, menadžment Hotela za studentice Dorrah (University hotel Dorrah) u Tuzli, upriličio je promociju knjige “Ja, haški svjedok”. Ova knjiga predstavlja svjedočenje koautora, brata i sestre, Nedžada i Amele Avdić (udata Unkić), te njihove majke o genocidu koji su izravno, na svojoj koži osjetili.
Ovo pisano djelo ne predstavlja knjigu o mržnji, već precizno i istinito svjedočanstvo koje bi nas, čitaoce moglo da iznenadi, s ozbirom da čovjek može da pomisli kako već (skoro) sve zna o genocidu.
Veliko interesovanje
Promocija je bila javnog, otvorenog tipa, ali ovaj put samo za žensku publiku. Odziva je bilo, a druženje je trajalo, neplanirano oko dva sata. I to je bilo malo s obzirom na sadržaj i program te večeri. Program je počeo, kako je već najavljeno u 19 časova, a moderator je bila Halida Salihović Halidović, dok je promotor bila profesorica bosanskog jezika i književnosti Fadila Haskić.
Pored profesorice Haskić, prisutna koautorica knijge Amela Avdić Unkić, je podijelila neka svoja sjećanja, razmišljanja i poruke vezane za tadašnje, ali i sadašnje događaje. Amela je profesorica matematike u jednoj gradačačkoj gimnaziji, udata je i majka. Njen brat Nedžad Avdić, ekonomista je, te radi i živi u Srebrenici. Oženjen je i otac.
Njih dvoje imaju još dvije sestre, od kojih je najmađa od svo četvoro djece, bila prisutna na promociji zajedno sa majkom. Sve žene, djevojke i djevojčice koje su bile prisutne imale su priliku da izravno upoznaju autoricu knjige, njenu hrabru majku i njihovu najmađu sestru. Sve tri su likovi unutar ove knjige, žive u ovom djelu trajno, a evo žive su i van njega.
Tih godina agresije na Bosnu i Hercegovinu, Amela je bila djevojčica, a najmađa sestra tek beba, dojenče, dok je njihova majka bila sinonim za požrtvovanost i još mnogo toga što će vam se samo kazati, ukoliko budete željeli da pročitate ovu knjigu. Knjiga je lahka, pitka za čitanje, pisana iskreno i zaista zanimljiva.

Toplo napisana knjiga
Bez obzira na njen naslov, sadržaj u cjelosti nije tako tmuran, jer se depresivan efekat ove knjige, razbija smiješnim i sentimentanim događajima iz rane mladosti, odnosno djetinjstva ove djece. Knjiga je prožeta pogledima odrasle majke i sada, njene odrasle djece na, često iste događaje. Kako profesorica Fadila kaže, ovo je dnevnička proza, memoar, roman.
Spisateljica Amela je dar za pisanje ove knjige razvila još davno, a o tome možete također da pročitate u ovom djelu. Ono što profesorica Amela naglašava jeste da naša obaveza, kao naroda, nije praštanje. Jer niko to od nas do sada i nije zatražio… Također ona naglašava kako moramo da nastavimo da prenosimo sjećanje na te nemile događaje koji su obilježili naše postojanje, jer kako je krenulo, počet će nas i hapsiti jer agresorima smeta istina, nazivaju to govorom mržnje.
Pročitajte o tome šta znači glad, neimaština, mučenje, preživljavanje, te šta znači “dotaći dno”, izgubiti zdravlje i najmilije. Također saznajte kako je Nedžad Avdić otkrio svoj identitet, te kako je krenula borba za istinu i pravdu, onoliko koliko je moguće dostići pravdu na ovom svijetu. Knjigu možete početi da čitate od bilo koje stranice, događaji nisu u potpunosti opisani hronološki.
Još mnogo toga može da se kaže o ovom djelu i njenim autorima, ali preporučujemo vam da svakako dođete do knjige, bilo da je kupite ili pozajmite i pročitate. U njoj ćete pronaći mnoštvo pitanja i spoznaje. U njoj ćete da nađete samu istinu, historiju i želju za opstankom i uspjehom. (mojinfo.ba)
Ovo je knjiga koju svaki bosanskohercegovački patriota treba da ima