Padao je snijeg kada sam krenula na put svoje borbe
Napisala: Indira Ahmetspahić-Smajić.
Moja prva kemoterapija, 26. decembra 2012. godine. Sjedim u holu na 13. spratu Onkologije, čekam da me prozovu. Odmiče vrijeme, dolazi još naroda, u svakakvim stanjima. Ja samo šutim, posmatram i mislim u kakvo ću ja stanje doći. Babo i brat su tu, brat priča neke viceve, ne bi li me opustio. A ja kao da gledam kroz njega, glas uopšte ne čujem.
Gura se narod da preda papire
Gura se narod na ona vrata, da što prije preda papire, da se što prije smjesti u sobu da ne čeka. Ja se ne guram, iako sam došla među prvima, puštam ih, neka… Ja ću zadnja. Možda me vrate, možda mi neko kaže kako sam sanjam sve ovo… Ne želim ja te terapije, ne zelim mučnine, ne želim da mi kosa opadne, ne želim igle u rukama.
Moram da predam papire… Zovu oni mene, smještaju u zadnju sobu na kraju hodnika br. 17. Ulazim, tu već jedna žena lezi, prima terapiju. Ulazi babo sa mnom, smještamo stvari. On treba da ide. Zagrli on mene, osjetim ja drhtanje, ali ne mogu da ga pogledam, već se onako okrenem i velim mu:
“Eh sad ću da se smjestim, ponijela sam knjigu da čitam, znaš ti mene koliko volim da čitam, brže će vrijeme da mi prođe. Hajde ti pa te zovem sutra.”
Boli me što njega boli
Ode on, a ja zaplakah, boli me što njega boli, što on pati, sekiram se kako će on ovo podnijeti. Dolazi doktorica, uključuju terapiju. Progovorim koju sa ženom sto leži tu, tješi ona mene kako će sve biti uredu, mlada sam ja. Završi njena terapija, zaspa ona da se odmori. Ja uzeh knjigu, pogledah u onu bocu…. Moja borba počinje, Allahu podari mi snage.
Podrška ženama koje se bore protiv raka. Ne gubite nadu u Allahovu milost, On daje lijek za sve bolesti. Mislite pozitivno, Allah će vas nagraditi za svako iskušenje. (mojinfo.ba)
Padao je snijeg kada sam krenula na put svoje borbe
