Početak djelovanja Pijekog suda u Sarajevu
Izvor: Historijski arhiv Sarajevo. Hamdija Kreševljaković: “Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918”, Izdanje Arhiva grada Sarajeva, Sarajevo 1969. (ilustracija iz navedene knjige)
Na dan, 23. augusta 1878. godine počeo je djelovati Prijeki sud u Sarajevu. “Dvadeset trećeg augusta počela je istraga protiv kolovođa otpora, koji su se još u Sarajevu nalazili. Od glavnih vođa bili su tada u Sarajevu samo Hadžijamaković i Kaukčić.
Pretraga
Poslije podne istog dana, kada je Filipović primio deputaciju, pretražio je jedan odio vojnika kuću Hadžijamakovića. Ovaj je odio do kuće odveo Aleksa J. Popović. Pretraga je ostala bez uspjeha, jer se Hadžijamaković nalazio u kući Kaukčića. Sutradan otišao je sam Hadžijamaković da se preda, premda je mogao pobjeći. Neko je upozorio jednu vojničku patrolu i ova ga je kod Šeherije ćuprije opkolila i odvela u Konak.
Pri polasku Hadžijamaković se obukao u nasvečanije odijelo i sa svojim se ukućanima oprostio. Bilo mu je 66 godina. Odmah je sastavljen vojni sud. Istraga je tačno provedena. On nije ništa tajio. Tri puta su ga ispitivali i on je uvijek govorio jedno te isto. Za svoje se čine nije kajao. Osuda je glasila: smrt na vješalima. Filipović je osudu potvrdio i naredio da se odmah izvrši. Hadžijamaković je osudu saslušao sasvim mirno i nije niko mogao primijetiti na njemu da ga se imalo kosnula.
Pod Goricom, gdje se od puta Sarajevo-Pofalići odvaja put za Velešiće, pogubljen je Hadžijamaković. U času kad su mu skinuli lisičine, oteo je od jednog časnika revolver i dva puta opalio, a od jednog vojnika bajonetu i izlomio je na komadiće. Sad je nastalo očajno hrvanje između ovog junaka i austrijskih vojnika, i tek u sami suton izvršena je smrtna osuda: vojnici su ga izboli bajonetama. Pokopan je u njivi preko puta od stratišta.
Sljedeći dan
Sljedeći dan odveli su iz mekteba kraj Begove džamije hadži hafiz Sulejman-efendiju Kaukčića, imama iste džamije i osudili na smrt. Ni on nije u istrazi ni u čem zaostao za svojim vjernim drugom Hadžijamakovićem. Strijeljan je na istom mjestu pod Goricom. Do početka septembra još su strijeljani: Halačević hadži Abdaga, Hrga Ibrahimaga, telal Gačanica hadži Mehmed, Dalagija Mehmedaga, Odobaša Mešo, Kahvić Sulejman, Jabučica Avdo, te Ciganin Budo i njegova žena.
Osim Hadžijamakovića i Kaukčića, svi su ostali platili glavom na osnovu lažnih prijava. Avdo Jabučica je priznao da je bio prisiljen da napravi igle za Krupove topove, ali je poricao da je 19. augusta sudjelovao u bojevima oko Sarajeva. On se pozvao na Simu Dunđerovića da je taj dan bio u njegovoj kući.
Kad je Simo došao pred sud, izjavio je da je toga dana Jabučica došao u njegovu kuću da ga porobi! Halačević je platio glavom zbog krivog svjedočenja Steve Ekmića, koji je Halačeviću dugovao poveću svotu novaca, a na kog se Halačević pozvao kao svjedoka. Ekmić je inače bio poznat kao čovjek koji je bio špijun turskih vlasti.
Još je oko nekih četrdeset sarajevskih Muslimana određeno za stratište, ali je general Filipović morao obustaviti prolijevanje nevine krvi po višoj zapovijedi. Govorilo se onda u Sarajevu da je ovo učinjeno na intervenciju engleskog konzula.
Hadži Lojo, koji je najviše vikao i galamio po Sarajevu, bio je uhvaćen tek 2. oktobra u selu Živojevićima kraj Goražda…Po carevoj odluci pošteđen mu je život. Građanski ga sud osudi na pet godina tamnice…” (mojinfo.ba)
Početak djelovanja Pijekog suda u Sarajevu
