Nihad Aličković: Kako sam vidio film “Quo vadis, Aida?”
Prvo što treba naglasiti da film nije predstava genocida u Srebrenici. Film definitivno ne predstavlja priču o počinjenom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici jer je film osvrt samo jedne priče i jednog mogućeg scenarija unutar cjelokupnog zločina genocida.
Film nije slika genocida i to je prvo što treba naglasiti.
Dobra produkcija
Film Jasmile Žbanić “Quo vadis, Aida?” je urađen produkcijski jako dobro i vrhunska je izrada produkcije i montaže, glume i predstave onoga što je bio cilj.
S te strane su tehnički elementi filma jako kvalitetni i to je pozitivna strana koja u svijet ide pod bar kodom Bosne i Hercegovine.
Druga stvar filma je strana priče i teme u filmu. Kao što sam već naveo, film nije o genocidu, već je genocid u filmu gotovo sporedna stvar, ali se kroz film o jednom primjeru proživljenog može naslutiti kraj onoga što je počinjeno u Potočarima u Srebrenici.
Film je jako emotivan te je s te strane zasigurno dobio pažnju onih koji su ga gledali. Budi emociju koju neće pokazati samo oni koji ne suosjećaju s tuđim tragedijama.
S te strane film “Quo vadis, Aida?” postigao je cilj, te tešku priču jednog dijela genocida prikazao veoma osjetljivom i na gledaoca će zasigurno ostaviti utisak.
Tema filma nije genocid
Film nije rađen da bi se pokazala i prikazala sva brutalnost i hladnokrvnost genocida nad Bošnjacima.
Film nije urađen da bi se prikazala SVA ISTINA na temu genocida, a sve to je razlog tome kao što sam rekao, zato što tema filma nije GENOCID u Srebrenici već priča o sudbini samo jedne moguće porodice u Srebrenici tokom izvršenja genocida.
Tako da ne čudi da je izostavljena masovna brutalnost i hladnokrvnost zločinaca koji nisu bili samo Srbi. Zločinačku pomoć imali su i od jednog broja dobrovoljaca Grka, Rumuna, Rusa, Ukrainaca i drugih.
Eh, ono što smatram pogrešnim u filmu su detalji koji meni kao nekome ko se bavi zaštitom istine i prošlosti fale i koji ne bi trebali biti izostavljeni.
Lik Mladića projednostavljen
Smatram da je lik Ratka Mladića prije svega jako pojednostavljen, bez dovoljno prikazane njegove krvoločnosti. Mladić je na samom ulasku u Srebrenicu svojim očima pokazao na sta se sprema.
Takođe smatram da one rečenice i citati koji su kao korišteni u filmu, nisu korišteni ispravno. Ako već postoje originalni snimci sa određenim izjavama Ratka Mladića onda su ti njegovi govori i citati morali biti korišteni u originalnom sadržaju.
Ako je Mladić izgovorio SKIDAJ ONU TABLU DOLE, onda u filmu ne bi trebao govoriti SKLONITE TABLU.
Ipak njegove su izjave fakt i činjenica onoga za šta postoje video snimci i smatram da su morali biti korišteni u originalnom sadržaju.
UN-ove i Karemansove krivice
Takođe što mi smeta dio KOJI NIJE PRIKAZAN, je detalj koji je slika UN-ove i Karemansove krivice, a to je slika uručivanja poklona Mladića i Karemansa tokom odlaska UN-ovih snaga iz Potočara.
Određenim dijelom u određenoj količini, štiče se dojam da su Holandske UN trupe dale sve od sebe da pokušaju spriječiti genocid nad Bošnjacima, a što znamo da nije bio takav slučaj.
Tako da se na ovaj interpretirani način ipak određenim dijelovima UN-u i međunarodnoj zajednici skida odgovornost i peru im se ruke.
Nisu sve žene i djeca spašeni
Takođe, pred sami kraj filma onaj koji ne zna, štiče dojam da su SVE žene i SVA DJECA spašeni iz Potočara, što jako dobro znamo da nije slučaj.
Iako film nije o genocidu, iako nisam ni očekivao scene teške brutalnosti, krvi i scene činjenja genocida, ipak je malim dijelom prikazano ono što je bilo u mnogo većem obliku ali jako malo jer to nije bio cilj filma.
Nema razmjera genocida koji se već sprovodio u Potočarima, nema masovnih silovanja žena, djevojaka i curica, nema ubijanja istih, nema otimanja i ubijanja djece, jer kao što sam naveo, na kraju se stiče dojam da su sve žene spašene i sva djeca.
Ipak film smatram dobrim, smatram da nam je konačno trebao jedan film koji će se pozabaviti bar dijelovima cjelokupnog genocida, jer vjerujem da je ovaj film sada izazov nekome drugom da uradi i snimi još nešto bolje i detaljnije.
Tako da pozivam one hrabrije i odlučnije da sljedeći film rade u dogovoru sa preživjelim žrtvama i svjedocima genocida.
Hiljade je priča iz Srebrenice
Svaka osoba zasigurno o 11. julu 1995. može napisati scenario za svoje doživljaje pa se nadam da će se tim povodom, roditi interesovanje mnogih reditelja da se usude ući u ovu jako osjetljivu i veliku temu i da će onda rezultat biti još bolji.
Ovaj film je dobar podsjetnik na genocid nad Bošnjacima koji će putovati svijetom i to je dobra i pozitivna stvar. Film je jedna minijaturna kap emocije koja je ustvari ogromna i ne može prikazati cjelokupan genocid u Srebrenici.
Genocid u Srebrenici je nemoguće spakovati u film od 2, 4, 6, i više sati. Međutim, neka ovaj film bude izazov drugima da se potrude i budu detaljniji.
Naravno Jasmili Žbanić, koja dolazi i tog FGR kruga ljudi koji ćesto znaju ispoljavati maksimalnu hladnokrvnost prema sudbini Bošnjaka tokom agresije i genocida, ipak me je lično iznenadila i iskren da budem nisam očekivao ni onoliko, koliko je film na kraju prikazao.
Ponavljam, onima koji nisu gledali film da ne očekuju GENOCID u filmu, jer film nije o genocidu već jedna priča, jedna sudbina jedne moguće slične porodice tokom početka izvršenja genocida nad Bošnjacima Srebrenice 11. jula 1995. godine.
Žal je što naši veliki možda i oskarovski filmovi u svijet odlaze s temama agresije i genocida jer sam siguran da mogu i sa drugim temama, ali pozitivno u tome je što priča o genocidu nad Bošnjacima ipak i kroz ovaj i slične filmove, neće nestati!
Ipak se vidi ko je žrtva a ko zločinac i ko su krivci, a to je ono najbitnije. Istina! Sretno večeras “Quo vadis, Aida?”!
Nihad Aličković, AntiDayton pokret. Nedjelja, 25. april 2021. godine.
Nihad Aličković: Kako sam vidio film “Quo vadis, Aida?” Nihad Aličković: Kako sam vidio film “Quo vadis, Aida?”
Nihad Aličković: Kako sam vidio film “Quo vadis, Aida?”
