Većinu knjiga sam zaboravio – koja je onda svrha čitanja?
Izvor: Šaptaji ljubavi (Bismillah).
“Pročitao sam mnogo knjiga, a većinu sam zaboravio, koja je onda svrha čitanja?” Postavio je pitanje učenik svom učitelju. On mu tada nije odgovorio.
Međutim, nakon nekoliko dana, dok su sjedili u blizini rijeke, učitelj je rekao da je žedan i zamolio učenika da mu donese malo vode sa prljavom starom cjediljkom koja je bila na zemlji.
Učenik se zaprepastio, jer je znao da je to zahtjev bez logike. Ipak nije želio proturječiti svom učitelju i uzevši cjediljku, počeo je obavljati ovaj apsurdni zadatak. Svaki put kad bi umočio cjediljku u rijeku da odnese vode svom učitelju, voda je iscurila puno prije nego se uspio vratiti do njega.
Pokušavao je i pokušavao desetke puta, ali koliko god se trudio trčati brže od obale do svog učitelja, voda je prolazila kroz sve rupe u cjediljki i gubila se putem. Iscrpljen, sjeo je do učitelja i rekao: “Ne mogu donijeti vodu s tim cjedilom; oprosti mi, Učitelju, to je nemoguće i nisam uspio u svom zadatku.”
“Da – odgovorio je starac smiješeći se – nisi uspio. No, pogledaj cjedilo, sad blista, čisto je, kao novo je. Voda, koja je curila kroz njegove rupe, očistila ga je.”
„Isto je i kada čitaš knjige – nastavio je stari učitelj – ti si kao cjedilo, a one, knjige, su kao riječna voda. Nije važno ako ne možeš zadržati u svom sjećanju svu ‘vodu’ koju su pustile u tebe, jer će knjige, svojim idejama, emocijama, znanjem, istinom koju pronađeš među stranicama, pročistiti tvoj um i duh, te će te učiniti boljom i obnovljenom osobom. To je svrha čitanja.” (mojinfo.ba)
